Definify.com

Definition 2024

будава́ць • ‎(budavácʹ) ‎(imperfective, perfective пабудаваць)

Conjugation of будаваць

imperfective aspect
infinitive	будава́ць (budavácʹ)
adverbial	present tense	past tense
	буду́ючы (budújučy)	—
	present tense	future tense
1st singular (я ‎(ja))	буду́ю (budúju)	бу́ду будава́ць (búdu budavácʹ)
2nd singular (ты ‎(ty))	буду́еш (budúješ)	бу́дзеш будава́ць (búdzješ budavácʹ)
3rd singular (ён ‎(jón)/яна́ ‎(janá)/яно́ ‎(janó))	буду́е (budúje)	бу́дзе будава́ць (búdzje budavácʹ)
1st plural (мы ‎(my))	буду́ем (budújem)	бу́дзем будава́ць (búdzjem budavácʹ)
2nd plural (вы ‎(vy))	буду́еце (budújecje)	бу́дзеце будава́ць (búdzjecje budavácʹ)
3rd plural (яны́ ‎(janý))	буду́юць (budújucʹ)	бу́дуць будава́ць (búducʹ budavácʹ)
imperative	singular	plural
	буду́й (budúj)	буду́йце (budújcje)
past tense	singular	plural (мы ‎(my), вы ‎(vy), яны́ ‎(janý))
masculine (я ‎(ja), ты ‎(ty), ён ‎(jón))	будава́ў (budaváŭ)	будава́лі (budaváli)
feminine (я ‎(ja), ты ‎(ty), яна́ ‎(janá))	будава́ла (budavála)
neuter (яно́ ‎(janó))	будава́ла (budavála)