Definify.com
Definition 2024
izračiti
izračiti
Serbo-Croatian
Verb
izráčiti pf (Cyrillic spelling изра́чити)
Conjugation
Conjugation of izračiti
| Infinitive: izračiti | Present verbal adverb: — | Past verbal adverb: izráčīvši | Verbal noun: — | ||||
| Number | Singular | Plural | |||||
| Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
| Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Present | izračim | izračiš | izrači | izračimo | izračite | izrače | |
| Future | Future I | izračit ću2 izračiću |
izračit ćeš2 izračićeš |
izračit će2 izračiće |
izračit ćemo2 izračićemo |
izračit ćete2 izračićete |
izračit će2 izračiće |
| Future II | budem izračio1 | budeš izračio1 | bude izračio1 | budemo izračili1 | budete izračili1 | budu izračili1 | |
| Past | Perfect | izračio sam1 | izračio si1 | izračio je1 | izračili smo1 | izračili ste1 | izračili su1 |
| Pluperfect | bio sam izračio1 | bio si izračio1 | bio je izračio1 | bili smo izračili1 | bili ste izračili1 | bili su izračili1 | |
| Aorist | izračih | izrači | izrači | izračismo | izračiste | izračiše | |
| Conditional I | izračio bih1 | izračio bi1 | izračio bi1 | izračili bismo1 | izračili biste1 | izračili bi1 | |
| Conditional II | bio bih izračio1 | bio bi izračio1 | bio bi izračio1 | bili bismo izračili1 | bili biste izračili1 | bili bi izračili1 | |
| Imperative | — | izrači | — | izračimo | izračite | — | |
| Active past participle | izračio m / izračila f / izračilo n | izračili m / izračile f / izračila n | |||||
| Passive past participle | izračen m / izračena f / izračeno n | izračeni m / izračene f / izračena n | |||||
| 1 For the masculine; agent of feminine or neuter gender would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and the auxiliary verb, respectively. 2 Standard Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. | |||||||
Synonyms
- luftírati, prozráčiti
References
- “izračiti” in Hrvatski jezični portal