Serbo-Croatian

Alternative forms

• (Ekavian): gnȇv
• (Ijekavian): gnjȇv

Noun

gniv m

1. (Chakavian, Ikavian) wrath, anger, fury
   • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):

     Višnji Bože, srce moje

     čin' da ne pust' vere tvoje,

     obrani me tvoga gniva,

     da grih u mni me pribiva.

   • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:

     Otada nas sveđ bič bije,

     zemlja je gladna, nebo u gnivu;

     i istočni oprijet Zmaj ne smije

     sjevernom se Orlu sivu.