Definify.com
Definition 2025
убедить
убедить
Russian
Verb
убеди́ть • (ubedítʹ) pf (imperfective убежда́ть)
Conjugation
Conjugation of убеди́ть (class 4b(-жд-) perfective transitive)
| perfective aspect | ||
|---|---|---|
| infinitive | убеди́ть ubedítʹ |
|
| participles | present tense | past tense |
| active | — | убеди́вший ubedívšij |
| passive | — | убеждённый ubeždjónnyj |
| adverbial | — | убеди́в ubedív, убеди́вши ubedívši |
| present tense | future tense | |
| 1st singular (я) | — | — |
| 2nd singular (ты) | — | убеди́шь ubedíšʹ |
| 3rd singular (он/она́/оно́) | — | убеди́т ubedít |
| 1st plural (мы) | — | убеди́м ubedím |
| 2nd plural (вы) | — | убеди́те ubedíte |
| 3rd plural (они́) | — | убедя́т ubedját |
| imperative | singular | plural |
| убеди́ ubedí |
убеди́те ubedíte |
|
| past tense | singular | plural (мы/вы/они́) |
| masculine (я/ты/он) | убеди́л ubedíl |
убеди́ли ubedíli |
| feminine (я/ты/она́) | убеди́ла ubedíla |
|
| neuter (оно́) | убеди́ло ubedílo |
|
Derived terms
|
imperfective
|
perfective
|
Related terms
- убежде́ние n (ubeždénije)
- убеди́тельный (ubedítelʹnyj)