Definify.com
Definition 2024
očev
očev
Serbo-Croatian
Adjective
òčev (Cyrillic spelling о̀чев)
Declension
Declension of očev
| singular | masculine | feminine | neuter | |
|---|---|---|---|---|
| nominative | očev | očeva | očevo | |
| genitive | očeva | očeve | očeva | |
| dative | očevu | očevoj | očevu | |
| accusative |
inanimate animate |
očev očeva |
očevu | očevo |
| vocative | očev | očeva | očevo | |
| locative | očevu | očevoj | očevu | |
| instrumental | očevim | očevom | očevim | |
| plural | masculine | feminine | neuter | |
| nominative | očevi | očeve | očeva | |
| genitive | očevih | očevih | očevih | |
| dative | očevim(a) | očevim(a) | očevim(a) | |
| accusative | očeve | očeve | očeva | |
| vocative | očevi | očeve | očeva | |
| locative | očevim(a) | očevim(a) | očevim(a) | |
| instrumental | očevim(a) | očevim(a) | očevim(a) | |