Definify.com
Definition 2025
угомонявший
угомонявший
Russian
Participle
угомоня́вший • (ugomonjávšij)
- past active imperfective participle of угомоня́ть (ugomonjátʹ)
Declension
Declension of угомоня́вший (no short forms)
| masculine | neuter | feminine | plural | ||
|---|---|---|---|---|---|
| nominative | угомоня́вший ugomonjávšij |
угомоня́вшее ugomonjávšeje |
угомоня́вшая ugomonjávšaja |
угомоня́вшие ugomonjávšije |
|
| genitive | угомоня́вшего ugomonjávševo |
угомоня́вшей ugomonjávšej |
угомоня́вших ugomonjávšix |
||
| dative | угомоня́вшему ugomonjávšemu |
угомоня́вшей ugomonjávšej |
угомоня́вшим ugomonjávšim |
||
| accusative | animate | угомоня́вшего ugomonjávševo |
угомоня́вшее ugomonjávšeje |
угомоня́вшую ugomonjávšuju |
угомоня́вших ugomonjávšix |
| inanimate | угомоня́вший ugomonjávšij |
угомоня́вшие ugomonjávšije |
|||
| instrumental | угомоня́вшим ugomonjávšim |
угомоня́вшей, угомоня́вшею ugomonjávšej, ugomonjávšeju |
угомоня́вшими ugomonjávšimi |
||
| prepositional | угомоня́вшем ugomonjávšem |
угомоня́вшей ugomonjávšej |
угомоня́вших ugomonjávšix |
||