Definify.com
Definition 2025
окончательный
окончательный
Russian
Adjective
оконча́тельный • (okončátelʹnyj)
Declension
Declension of оконча́тельный (short class a*)
| masculine | neuter | feminine | plural | ||
|---|---|---|---|---|---|
| nominative | оконча́тельный okončátelʹnyj |
оконча́тельное okončátelʹnoje |
оконча́тельная okončátelʹnaja |
оконча́тельные okončátelʹnyje |
|
| genitive | оконча́тельного okončátelʹnovo |
оконча́тельной okončátelʹnoj |
оконча́тельных okončátelʹnyx |
||
| dative | оконча́тельному okončátelʹnomu |
оконча́тельной okončátelʹnoj |
оконча́тельным okončátelʹnym |
||
| accusative | animate | оконча́тельного okončátelʹnovo |
оконча́тельное okončátelʹnoje |
оконча́тельную okončátelʹnuju |
оконча́тельных okončátelʹnyx |
| inanimate | оконча́тельный okončátelʹnyj |
оконча́тельные okončátelʹnyje |
|||
| instrumental | оконча́тельным okončátelʹnym |
оконча́тельной, оконча́тельною okončátelʹnoj, okončátelʹnoju |
оконча́тельными okončátelʹnymi |
||
| prepositional | оконча́тельном okončátelʹnom |
оконча́тельной okončátelʹnoj |
оконча́тельных okončátelʹnyx |
||
| short form | оконча́телен okončátelen |
оконча́тельно okončátelʹno |
оконча́тельна okončátelʹna |
оконча́тельны okončátelʹny |
|